Mangan je jedan od najvažnijih legirajućih elemenata u materijalima od željeza i čelika. Mangan može promijeniti snagu, tvrdoću, žilavost, otpornost na habanje, otpornost na toplinu i druga svojstva željeznih i čeličnih materijala. Mangan u materijalima od željeza i čelika uglavnom se dobiva dodavanjem legure feromangana u njegovu talinu.
Feromangan se može podijeliti na feromangan s visokim udjelom ugljika, srednjeg ugljika i niskougljični feromangan zbog različitog sadržaja ugljika. Među njima, feromangan s visokim udjelom ugljika je strogo ograničen zbog visokog sadržaja ugljika, što će značajno povećati sadržaj ugljika u čeliku kada se doda čeličnim materijalima. Zbog niskog sadržaja ugljika, niskougljični feromangan nema problema sličnih feromanganu s visokim udjelom ugljika. Stoga se feromangan s niskim udjelom ugljika koristi više nego feromangan s visokim udjelom ugljika. Važna je sirovina za proizvodnju nerđajućeg čelika, livenog čelika otpornog na toplotu, livenog gvožđa otpornog na toplotu, čelika otpornog na habanje i konstrukcijskog čelika. U prošlosti se proizvodnja feromangana s niskim udjelom ugljika odvijala uglavnom kroz upuhivanje kisika i dekarbonizaciju u tečnu talinu feromangana s visokim udjelom ugljika kako bi se feromangan s visokim udjelom ugljika pretvorio u feromangan s niskim udjelom ugljika, a zatim se koristila legura silicijum-mangana za smanjenje oksidirane taline u poboljšati prinos mangana. Proizvodni proces tečne oksidacije dekarbonizacije sa visokim udjelom ugljika feromangana je složen, visok trošak i ozbiljno zagađenje okoliša.
